Prvi
put posle 14 godina u Slivovu kod Gračanice je služen parastos na mestu
gde su na današnji dan ubijena četvorica braće Simića, Živojin,
Dimitrije, Živko i Trajan. Sin ubijenog Trajana, Živorad, i dalje čeka
na pravdu.
U prisustvu nekoliko prijatelja i članova porodice Simić parastos je posle 14 godina prvi put na mestu ubistva četvorice braće u Slivovu služio paroh Nenad Našpalić.
Četvorica braće Simića koji su izmasakrirani pre čertnaest godina na današnji dan sahranjeni su u Gračanici jer se tada u Slivovu nije mogla obaviti sahrana zbog bezbednosnog rizika. Istog dana većina srpskog stanovništva evakuisana je iz Slivova.
Od tog dana sin ubijenog Trajana Živorad traži odgovor na pitanje ko i zašto pokušava da zataška zločin u Slivovu. Ubice ni do danas nisu pronađene.
„Koliko me boli što su ubijeni toliko me boli i što ih niko od naših institucija nije spomenuo. Kome se sve nisam obratio, tražeći da se pronađu zločinci koji su još uvek na slobodi. Tražio sam da se bilo šta objavi o njihovom stradanju i nakon 14. godina niko neće ništa da prihvati, kao da su oni ubice, a ne žrtve“, kazao je Živorad.
Danas u Slivovu živi oko 30 uglavnom starijih meštana i sa njima u potpunoj izolaciji šestoro dece, koja nastavu na srpskom jeziku pohađaju u prostorijama zakupljene privatne kuće. Izvor: Radio KiM
U prisustvu nekoliko prijatelja i članova porodice Simić parastos je posle 14 godina prvi put na mestu ubistva četvorice braće u Slivovu služio paroh Nenad Našpalić.
Četvorica braće Simića koji su izmasakrirani pre čertnaest godina na današnji dan sahranjeni su u Gračanici jer se tada u Slivovu nije mogla obaviti sahrana zbog bezbednosnog rizika. Istog dana većina srpskog stanovništva evakuisana je iz Slivova.
Od tog dana sin ubijenog Trajana Živorad traži odgovor na pitanje ko i zašto pokušava da zataška zločin u Slivovu. Ubice ni do danas nisu pronađene.
„Koliko me boli što su ubijeni toliko me boli i što ih niko od naših institucija nije spomenuo. Kome se sve nisam obratio, tražeći da se pronađu zločinci koji su još uvek na slobodi. Tražio sam da se bilo šta objavi o njihovom stradanju i nakon 14. godina niko neće ništa da prihvati, kao da su oni ubice, a ne žrtve“, kazao je Živorad.
Danas u Slivovu živi oko 30 uglavnom starijih meštana i sa njima u potpunoj izolaciji šestoro dece, koja nastavu na srpskom jeziku pohađaju u prostorijama zakupljene privatne kuće. Izvor: Radio KiM
Нема коментара:
Постави коментар