Bog se
javi, braćo i sestre!
“Veliki
si, Gospode, i cudesna su dela Tvoja i nema reci sposobne da opeva cudesa
Tvoja.”, peva u ushicenju psalmopojac David. Vaistinu, ove reci ponovice svaka
dusa koja imalo oseca prisustvo Bozje u ovome svetu.
Ponovo smo na pocetku sveta. Ponovo
stoji covek pred tajnom bica. Ponovo covek na radosni nacin oseca svet, njegovu
lepotu i ustrojstvo kao Bozji dar. Ponovo covek blagodari Bogu. I upravo tim
blagodarenjem, tom blagodarnom hvalom i radoscu covek postaje istinski covek.
Primivsi krstenje od Jovana Krstitelja,
Hristos je sebe poistovetio sa svim ljudima, sa svima bez izuzetka, sa
gresnicima, sa svima onima kojima je neophodan oprostaj greha, duhovna obnova i
spasenje. Svojim Krstenjem Hristos svedoci da je dosao u svet ne da bi sudio i
osudio coveka, ne radi toga da bi nam spolja i sa visine Svog savrsenstva i
Bozanstva dao nekakav zakon i pravila, vec da bi se sjedinio sa nama, da bi
postao jedan od nas, i time nas ucinio ucesnicima Svog savrsenog i bezgresnog
zivota.
Da, braco i sestre, Hristos je na
zemlju dosao ne radi pravednika, vec radi gresnika i onih koji propadaju. Njih
je zavoleo mnogo Svojom samozrtvenom ljubavlju, njima je predao Sebe i sav Svoj
zivot. U Krstenju koje je primio od sv. Jovana Krstitelja On, Bezgresni,
postaje jedno sa nama gresnima. On, Spasitelj, postaje jedno sa nama koji
propadamo, cime pokazuje da su svi gresi zajedno nista prema beskrajnoj ljubavi
Bozjoj prema coveku.
Hristos se Svojim Rodjenjem i Krstenjem
sjedinjuje sa gresnim covecanstvom, da bi se konacno On, Besmrtni, voljno na
Krstu sjedinio sa covekom i u smrti.
Sve ovo svedoci da Hristos hoce da nas
spasi ljubavlju, a ljubav je svagda, i pre svega, sjedinjenje sa onim koga
volis. Kao sto je rekao prorok Isaija: “On ce na Sebe uzeti nase nemoci, i
poneti nase bolesti i ranom njegovom bicemo isceljeni...”
Poslusajte pazljivo reci molitava koje
ce se citati i pesama koje ce se pojati na “velikom vodoosvecenju”, pazljivo
posmatrajte obred i oseticete da se tu radi ne o nekakvom drevnom cinu, vec o
necemu sto i danas kao i pre hiljadu godina govori o nasem zivotu, nasoj zedji,
o nasoj vecnoj i neunistivoj ceznji za ociscenjem, ponovnim rodjenjem,
obnovljenjem.
“Hristos dolazi da obnovi svu tvar”,
peva jedna crkvena pesma. Na Bogojavljenje vidimo svestenika koji kropi hram
novom, svetom i bozanskom vodom, koji potom kropi i nas, nase domove, svu
prirodu i sav svet, vidimo ljude koji hrle ka toj vodi zivoj sto tece ka zivotu
vecnom, i mi praznujuci praznik Krstenja Gospodnjeg ustvari praznujemo obnovu
svekolikog zivota.
To je ista voda kao i ona iz prvog dana
stvaranja sveta o kome Biblija kaze: “A zemlja bese bez oblicja i pusta, i bese
tama nad bezdanom, i Duh Bozji dizase se nad vodom” (1. Moj. 1, 2). I upravo se
u tu vodu spusta, u nju se pogruzava, sa njom se sjedinjuje Bog koji je dosao u
svet da bi obnovio i spasao taj svet. Svet je otpao od Boga, svet je zaboravio
Boga, svet je postao slep za Boga i pogruzio se u greh, tamu i smrt. No, Bog
nije zaboravio na svet i, gle, Bog nam vraca taj svet, ali sada kao svet koji
ponovo sija blistanjem slave i sjajem svoje prvozdane lepote. U tome je i
radost praznika Krstenja Hristovog - u tom kosmickom dozivljavanju sveta; u
veri da sve i svagda moze iznova da bude oprano, ocisceno, obnovljeno i ponovo
rodjeno; u veri da je - ma kako bio zaprljan, pomracen i u blato bacen nas
zivot - uvek moguca ta ociscujuca reka vode zive, jer nije umrla i ne moze
umreti u coveku njegova zedj za nebom, dobrom, savrsenstvom i lepotom, jer je
upravo ta zedj ono jedino sto coveka cini covekom.
Medjutim, ovo ne mozemo ni osetiti ni
doziveti bez pokajanja, bez onoga sto se na grckom kaze “metanoia” sto znaci -
preumljenje, tj. bez duboke promene i preobrazaja uma i srca koja nam omogucava
da odjednom sve sagledamo u potpuno novom svetlu. Upravo je takvo pokajanje
propovedao Jovan Krstitelj, i to pokajanje jeste ono sto je ljudima omogucavalo
i omogucava da u liku Hrista Koji dolazi na Jordan da se krsti - prepoznaju i
sa ljubavlju prihvate Boga, Koji od vecnosti voli coveka i Koji je radi coveka
citav svet pretvorio u javljanje Svoje ljubavi, vecnosti i radosti.
Potrudimo se i mi, braco i sestre, da
kao i onaj narod koji je dolazio Jovanu Krstitelju i prinosio pokajanje za
svoje grehe udostojimo sebe osecanja blizine Bozje i prisustva Duha Svetoga,
Koji nevidljivo obitava u ovome svetu. Prinosimo i mi Bogu nase pokajanje za
grehe svoje i cistimo duse svoje od tame koja je preko tih greha usla u njih.
Kada preko pokajanja odstranimo iz dusa tamu greha, tada ce u njima zablistati
sjaj nebeske svetlosti i oseticemo da u nama obitava neopisiva radost i mir,
koji su zalog neba i dar Bozji svakoj dusi koja cezne za Bogom. Shvaticemo tada
u punoci znacenje reci sv. Jovana Krstitelja “Gle, jagnje Bozje koje uze na se
grehe sveta”, koje je izgovorio narodu kada je ugledao Hrista kako prilazi reci
Jordanu. I nas ce, kao i onaj narod koji se krstavao, obuzeti zelja da budemo
Hristovi, da sto vise ocistimo sebe od greha i priblizimo se jedinstvu sa
Hristom.
I mi cemo tada doziveti praznik
Bogojavljenja u dusama svojim i osecati nebesku radost i nasladu u recima koje
su odjeknule sa neba kada je Hristos izasao iz reke Jordana, gde ga je Njegov
Preteca sv. Jovan Krstio: “Ovo je sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji”, i
nama ce se tada “otvoriti nebesa” i gledacemo svojim duhovnim ocima silazak
Duha Svetoga u duse nase i osecati radost usinovljenja i obozenja dusa svojih.
Ovo je poruka danasnjeg praznika, te
cilj i svrha zasto ga proslavljamo. Prisecajmo se svagda ovoga i trudimo se da
sto cesce sami sebe dovodimo pred lice Bozje i cistimo duse od greha kroz
pokajanje i ispovedanje svojih greha u Svetoj Tajni ispovesti. Nastojmo da se
sto cesce udostojavamo sjedinjenja sa Bogom u Sv. Tajni pricesca i tako obozujmo
duse svoje. Ne zaboravimo ni ostale hriscanske vrline ljubavi prema bliznjima i
preko njih gradimo obitalista za duse svoje na nebu.
Vaistinu, svako ko je zedan i dolazi
Hristu dobija od Njega dar vode zive, dar novog, cistog i obnovljenog zivota.
Neka i nas Gospod udostoji svega toga.
Boze, udji u nas i spasi nas.
Tebi, Bogu trojedinom Ocu i Sinu i
Svetome Duhu, neka je slava vavek. AMIN.
Izvor: Manastir Lepavina
Нема коментара:
Постави коментар