Svi smo mi jednom bili na istom,
al' život je točak pokrenuo,
nekom sa slavom i lovora listom,
a neko je tiho venuo...
Nekom je četkicom dodao krunu,
nekome opet prosjački štap,
nekom u čašu do vrha punu
šeretski kradom dospe jos kap.
Pitam se često gde sam u stvari,
ko to povlači sudbine nit,
čijom se igrom rađa i stari,
ostaje na dnu, postaje mit?
Pomislim nekad da sam na vrhu,
podamnom gledam ambise, mrak,
a onda bacim pogled ka nebu
- kako sam mali i kad sam jak!
Svi smo mi jednom bili na istom,
al' život je točak pokrenuo,
nekom sa slavom i lovora listom,
a neko je tiho venuo...
Stegni me jače, šapni mi nežno,
šta to čoveka toliko veže?
Oboji suncem ledeno, snežno,
odgovor tražim a misli beže...
Pitam se često gde sam u stvari,
ko to povlači sudbine nit,
čijom se igrom rađa i stari,
ostaje na dnu, postaje mit?
Pomislim nekad da sam na vrhu,
podamnom gledam ambise, mrak,
a onda bacim pogled ka nebu
- kako sam mali i kad sam jak!
Нема коментара:
Постави коментар