Избор режима - ЦРНА/БЕЛА страна

Претражи овај блог

среда, 6. фебруар 2013.

Država da se jasno odredi prema proizvodnji GMO u Srbiji

BEOGRAD - Uvođenje proizvodnje i prometa genetski modifikovanih organizama (GMO) u Srbiji imalo bi dalekosežne posledice po životnu sredinu i zdravlje građana, smatraju predstavnici ekoloških organizacija i pojedinih stranaka i ističu da je potrebno da se država jasno izjasni o GMO, pa i raspiše referendum o tom pitanju.

Naučnici i stručnjaci iz te oblasti, međutim, ukazuju da se radi o kompleksnom pitanju i da treba praviti razlike između genetski modifikovane hrane i primene GMO u medicini za lečenje mnogih bolesti.

Predsednica Odbora za zaštitu životne sredine Skupštine Srbije Milica Vojić Marković rekla je u parlamentu na javnom slušanju "Uticaj GMO na životnu sredinu i zdravlje" da očekuje da država reaguje i da se raspiše referendum na kojem bi građani rekli šta misle o proizvodnji i prometu GMO.

Navodeći da se DŠ, čiji je ona poslanik, protivi uvođenju GMO u Srbiji, ona je rekla da je u poslednje vreme bilo nekoliko lepih vesti - Srbija je u Berlinu potpisala deklaraciju kojom se obavezuje da neće gajiti modifikovanu soju i da će se oslanjati na domaće resurse, a ne na uvoz, a Čačak je prvi grad koji je zabranio upotrebu, promet i gajenje soje.

“Međutim, ono što nije lepa vest, a u medijima je objavljeno, jeste da je predlog izmene zakona o GMO završen i da je dat Evropskoj komisiji na usaglašavanje i da je u skladu sa zahtevima STO, dok poslanici ne znaju da li će se i kada naći na sednici parlamenta”, rekla je Markovićeva.

Ukazujući da je Savez pčelarskih organizacija Srbije nedavno doneo deklaraciju protiv GMO i time pokazao šta pčelari misle o tome, Rodoljub Živadinović iz tog Saveza poziva vladu da donese odluku o raspisivanju referenduma na kojem bi se građani opredelili, jer se samo na taj način, kako smatra, građani na duže vreme mogu zaštiti od uvođenja GMO.

“Zeleni Srbije” još jednom su zatražili momentalnu zabranu GMO u Srbiji, kao i proglašavanja teritorije Srbije za zonu bez GMO, a poslanike pozivaju da podrže njihovu deklaraciju kojom je to predviđeno.

Iz "Bels pokreta" ističu da, iako mnogi tvrde da je zakon u Srbiji po tom pitanju restriktivan, to i nije baš tačno, jer postoji odredba koja dozvoljava jednu vrstu kontaminiranosti, zbog čega je, kako navodi Aleksandra Knez- Milojković iz tog pokreta, dosta kontaminiranog zemljišta.

"Želimo da znamo kakav je odgovor poslanika i stranaka, da li će glasati za liberalizaciju u toj oblasti, ili ćemo ipak ostati zelena oaza", rekla je Milojković.

Zoran Petrov iz Udruženja za biodinamičku poljoprivredu kaže da bi posledice po zdravlje građana bile velike ukoliko bi se dozvolilo da genetski modifikovana hrana nađe na stolovima u Srbiji i upitao čiji je to interes.

Na pitanje da li su genetski izmenjeni organizmi štetni po ljudsko zdravlje, nije lako odgovoriti, a dosadašnji ogledi i eksperimenti uglavnom su se sprovodili na životinjama, navodi Aleksandar Trbović iz Srpskog lekarskog društva.

Istraživanja koja su posleđnih godina sprovedena u Francuskoj, Kanadi, Velikoj Britaniji i Rusiji pokazala su da genetski modifikovana soja, kukuruz i neke druge vrste imaju štetne posledice i izazivaju alergijske reakcije, nanose štetu za jetru i bubrege, a neke vrste u trećoj generaciji izaizvaju i sterilitet, naveo je Trbović.

"Bitno je da Srbija zauzme stav kako će to da reguliše”, rekao je Trbović, koji je objasnio da do genetskih promena može doći ukrštanjem na osnovu prirodnog odabira, dok genetski inženjering predstavlja ukrštanje nezamislivo za prirodne okolnosti kao "kada bi ukrštali psa i paradajz".

Profesor poljoprivrednog fakulteta Miladin Ševarlić smatra da Ministarstvo poljoprivrede "toleriše" slučajeve u kojima se postojeći propisi koji ne dozvoljavaju GMO ne poštuju, pa se tako dešavalo da i pored zabrane postoji nekoliko hiljada hektara pod GMO usevima.

Ukoliko bi država dozvolila proizvodnju i promet GMO, Ševarlić tvrdi da bi Srbija godišnje bila na gubitku za oko pola milijarde evra na osnovu razlika u ceni između genetski modifikovane i konvecionalne proizvodnje hrane.

“Od tehnološkog razvoja ne možemo pobeći, postavlja se pitanje gde nas vode moderne tehnologije, moramo ih razumeti, samo je pitanje da li smo spremni na to”, zaključio je Topisarević.

Izvor: Tanjug

Foto Tanjug, D. Aničić, ilustracija





Нема коментара:

Постави коментар