Poslednjih godina u javnosti se „lome koplja“ da li fizičko kažnjavanje
dece treba zakonom zabraniti ili je to nužna mera u vaspitanju mališana.
Stručna javnost sučelila stavove za S media portal.
U Srbiji i dalje vlada mišljenje da je „batina iz raja izašla“. Međutim, i u tom pogledu moraćemo da se menjamo i da idemo u korak sa svetom. Iz Komiteta za prava deteta Ujedinjenih nacija stigla je poruka da sve države potpisnice Konvencije o pravima deteta, među kojima je i Srbija, moraju da uvedu izričitu zabranu fizičkog kažnjavanja dece u svim sredinama, uključujući i porodicu.
Autoritet bez batina
Deo stručne javnosti u Srbiji slaže se da se roditeljski autoritet ne stiče batinanjem dece ni nasiljem prema njima, već pre svega ličnim primerom, strpljenjem i većom posvećenošću. Tvrde da se telesnim kažnjavanjem može oštetiti ne samo telo deteta, već se kod njega mogu izazvati i osećanja straha, poniženja, nepoverenja i gubitka samopouzdanja.
Zamenica ombudsmana Tamara Lukšić-Orlandić smatra da telesna kazna ima samo trenutni efekat, da dovodi do prekida neprihvatljivog ponašanja, ali da dugoročno proizvodi kontraefekat. Ona tvrdi da je neophodna edukacija roditelja o tome kako da reaguju u određenim situacijama.
-Potrebno je da roditelji savladaju neke nove veštine – navodi Tamara Lukšić Orlandić. - Ideja je da učitelji u školama i patronažne sestre u porodilištima edukuju roditelje šta da urade u pojedinim situacijama urade kako bi se uzdržali od fizičkog kažnjavanja.
„Ćuška“ kao vaspitno sredstvo
I dok Lukšić-Orlandić kaže da ne vidi nijedan argument da fizičko nasilje ide u prilog dobrobiti deteta, psihoterapeut Zoran Milivojević tvrdi suprotno! On u razgovoru za S media portal podseća da su batine - sastavni deo vaspitanja. Poručuje da je insistiranje na tome da je roditeljska „ćuška po guzi“ isto što i nasilje potpuno iracionalno.
- Postoje situacije u kojima je primena ćuške jedini način da se dete obuzda – kategorično tvrdi psihoterapeut Milivojević za naš portal. - Roditelj mora da primeni ’pedagoške udarce’ ukoliko je dete u nekoj opasnoj situaciji i ne može to da shvati, ako je nasilno prema dugima i kada nema drugog izbora, jer svi drugi oblici kažnjavanja nisu dali efekat.
Milivojević smatra da fizičko kažnjavanje ne sme da bude jedini način vaspitavanja; isto tako, on kaže da se roditelju ne sme oduzeti mogućnost da upotrebi fizičku kaznu ako je to jedino efikasno rešenje.
-Ako država zabranjuje roditeljima da nešto radi, onda je to znak totalitarne države – decidan je Milivojević. - Država ne sme da se meša u vaspitanje dece. Nepostojanje fizičke kazne kao rezultat ima razmaženu decu koja su nekontrolisana i nasilna.
Batine – odraz nemoći roditelja
U kancelariji Ombudsmana kažu da batine zapravo predstavljaju nemoć roditelja, jer ne poznaju druge metode. Jedno od rešenja je, tvrde, i da nadležne institucije vrate savetovališta za roditelje. Na taj način bi roditelji imali priliku da se informišu na koji način da reaguju, a da pri tome ne koriste fizičko kažnjavanje.
Predsednica udruženja „Roditelj“ Dragana Soćanin kaže da roditelji u većini slučajeva ne vole zadiranje u njihove kompentencije, ali i tvrdi da batinanje nije način za vaspitanje dece. Prema njenom mišljenju, vršnjačko savetovanje je najbolje rešenje.
-Roditelji se češće obraćaju civilnom sektoru nego nadležnoj instituciji – komentariše Dragana Soćanin. - Kažnjavanje roditelja nije rešenje problema. Iz sadašnjeg iskustva se može zaključiti da je najbolji vid edukacije razmena iskustava među roditeljima, jer su oni najbolji savetnici jedni drugima. Prenošenje iskustava roditelja je značajnije nego bilo koji savet stručnjaka. Roditelji su vrlo zainteresovani za taj vid edukacije.
Ombudsman: Zakonom zabraniti batine
U Srbiji trenutno ne postoji nijedan zakonski akt koji reguliše problem vaspitanja dece. Zamenica ombudsmana smatra da je jedini način za zabranu fizičkog kažnjavanja dece usvajanje Zakona o pravima deteta koji je još uvek u izradi. Građanski zakonik, kao drugi akt koji bi trebalo da reguliše tu problematiku, biće na javnoj raspravi do kraja godine.
Roditelji će, u međuvremenu, morati sami da odrede da li je telesno kažnjavanje njihove dece prihvatljiv način vaspitavanja ili je oličenje fizičkog nasilja. Stručna javnost će do daljeg svoje stavove iznositi kroz medije, bez mogućnosti da suštinski utiče na krajnju odluku.
Jelena Živković
Foto: Guliver/Thinkstock
Izvor: Smedia
U Srbiji i dalje vlada mišljenje da je „batina iz raja izašla“. Međutim, i u tom pogledu moraćemo da se menjamo i da idemo u korak sa svetom. Iz Komiteta za prava deteta Ujedinjenih nacija stigla je poruka da sve države potpisnice Konvencije o pravima deteta, među kojima je i Srbija, moraju da uvedu izričitu zabranu fizičkog kažnjavanja dece u svim sredinama, uključujući i porodicu.
Autoritet bez batina
Deo stručne javnosti u Srbiji slaže se da se roditeljski autoritet ne stiče batinanjem dece ni nasiljem prema njima, već pre svega ličnim primerom, strpljenjem i većom posvećenošću. Tvrde da se telesnim kažnjavanjem može oštetiti ne samo telo deteta, već se kod njega mogu izazvati i osećanja straha, poniženja, nepoverenja i gubitka samopouzdanja.
Zamenica ombudsmana Tamara Lukšić-Orlandić smatra da telesna kazna ima samo trenutni efekat, da dovodi do prekida neprihvatljivog ponašanja, ali da dugoročno proizvodi kontraefekat. Ona tvrdi da je neophodna edukacija roditelja o tome kako da reaguju u određenim situacijama.
-Potrebno je da roditelji savladaju neke nove veštine – navodi Tamara Lukšić Orlandić. - Ideja je da učitelji u školama i patronažne sestre u porodilištima edukuju roditelje šta da urade u pojedinim situacijama urade kako bi se uzdržali od fizičkog kažnjavanja.
„Ćuška“ kao vaspitno sredstvo
I dok Lukšić-Orlandić kaže da ne vidi nijedan argument da fizičko nasilje ide u prilog dobrobiti deteta, psihoterapeut Zoran Milivojević tvrdi suprotno! On u razgovoru za S media portal podseća da su batine - sastavni deo vaspitanja. Poručuje da je insistiranje na tome da je roditeljska „ćuška po guzi“ isto što i nasilje potpuno iracionalno.
- Postoje situacije u kojima je primena ćuške jedini način da se dete obuzda – kategorično tvrdi psihoterapeut Milivojević za naš portal. - Roditelj mora da primeni ’pedagoške udarce’ ukoliko je dete u nekoj opasnoj situaciji i ne može to da shvati, ako je nasilno prema dugima i kada nema drugog izbora, jer svi drugi oblici kažnjavanja nisu dali efekat.
Milivojević smatra da fizičko kažnjavanje ne sme da bude jedini način vaspitavanja; isto tako, on kaže da se roditelju ne sme oduzeti mogućnost da upotrebi fizičku kaznu ako je to jedino efikasno rešenje.
-Ako država zabranjuje roditeljima da nešto radi, onda je to znak totalitarne države – decidan je Milivojević. - Država ne sme da se meša u vaspitanje dece. Nepostojanje fizičke kazne kao rezultat ima razmaženu decu koja su nekontrolisana i nasilna.
Batine – odraz nemoći roditelja
U kancelariji Ombudsmana kažu da batine zapravo predstavljaju nemoć roditelja, jer ne poznaju druge metode. Jedno od rešenja je, tvrde, i da nadležne institucije vrate savetovališta za roditelje. Na taj način bi roditelji imali priliku da se informišu na koji način da reaguju, a da pri tome ne koriste fizičko kažnjavanje.
Predsednica udruženja „Roditelj“ Dragana Soćanin kaže da roditelji u većini slučajeva ne vole zadiranje u njihove kompentencije, ali i tvrdi da batinanje nije način za vaspitanje dece. Prema njenom mišljenju, vršnjačko savetovanje je najbolje rešenje.
-Roditelji se češće obraćaju civilnom sektoru nego nadležnoj instituciji – komentariše Dragana Soćanin. - Kažnjavanje roditelja nije rešenje problema. Iz sadašnjeg iskustva se može zaključiti da je najbolji vid edukacije razmena iskustava među roditeljima, jer su oni najbolji savetnici jedni drugima. Prenošenje iskustava roditelja je značajnije nego bilo koji savet stručnjaka. Roditelji su vrlo zainteresovani za taj vid edukacije.
Ombudsman: Zakonom zabraniti batine
U Srbiji trenutno ne postoji nijedan zakonski akt koji reguliše problem vaspitanja dece. Zamenica ombudsmana smatra da je jedini način za zabranu fizičkog kažnjavanja dece usvajanje Zakona o pravima deteta koji je još uvek u izradi. Građanski zakonik, kao drugi akt koji bi trebalo da reguliše tu problematiku, biće na javnoj raspravi do kraja godine.
Roditelji će, u međuvremenu, morati sami da odrede da li je telesno kažnjavanje njihove dece prihvatljiv način vaspitavanja ili je oličenje fizičkog nasilja. Stručna javnost će do daljeg svoje stavove iznositi kroz medije, bez mogućnosti da suštinski utiče na krajnju odluku.
Jelena Živković
Foto: Guliver/Thinkstock
Izvor: Smedia

ОдговориИзбришиСамо напред са Законом о забрани насиља над децом! Кажем насиља а не кажљавања детета ћушком за нешто што није и не може схватити да је погрешно или погубно за њега.
Ако је дете свесно, а таква су нам деца данас, онда ће у мобилном, у ташни, на књизи чувати, као реликвију, број телефона на коме ће му се јавити "стручњак за пасивне крајеве" и дати савет како да се понаша према том јадном родитељу, који не може да изађе на крај са њим.
Па сад видите како ће се родитељи провести поред таквог детета, које васпитава буди Бог с нама каква и одакле особа.
Тада ће родитељ, на сваку примедбу, указану детету, добити веома безобразан одговор: "пушење", "шта је стара-ри, имаш проблем?", "олади матори-ра", "мој живот моја ствар!", "то су фосилна решења", "ша је фосили, не можете ми ништа, са ћу да окренем телефон и одосте у ћузу!"... и тд. Могу да набрајам до сутра.
Сад реците Ви мени, да ли је батина "ћушка" из Раја изашла или не?
Размислите, како дресирате малу куцу...Таква су и деца... Само нежно, сигурном руком и речју, некад и малом ћушком...Само да зна ко је главни!
Одлично се види то њихово безбатинашко васпитање деце, добили су одличне генерације научника, просветитеља, писаца, мајстора заната, домаћина...
Ха! Добили педерску бригаду, наркомане и дилере, блуд, проститицију...Лопове... Убици 60-ро деце сређују собу у затвору да се осећа лагодно и пријатно, да не утичу на његову психу. Јадни родитељи те деце што то гледају, што гледају убицу како се смеје после пресуде и сам отвара врата - капију да изађе међу присутнима а стража маршира за њим!
Хеј! Народе! Чукните се у мозак! Видите и сигурно сте и сами осетили на својој кожи, да се Ђаво преображава у Бога. Као такав вркља по ганглијама лаковерних и слабих. И шта мислите, да Вас води у просперитет!? Не, води Вас у пропаст, не само Вас већ цело наше друштво.
Што пре се уздајте у памет и што чешће обављајте метанију! Клечите, молите, метанишите уз молитву Богу, да се смилује на нас, да нам грехе опрости и да нас избави од наилазећих зала! Али ЗНАЈТЕ, ДА НИ БОГ НЕ МОЖЕ САМ, МОРАМО И МИ СВОМ СНАГОМ И ЗДУШНОМ МОЛИТВОМ ДА ПОЗИТИВНО И СКРУШЕНО ПРИЗИВАМО И СВЕ СВЕТЕ И НАШЕ УПОКОЈЕНЕ. ТАКО ПОМАЖЕМО БОГУ СВЕДРЖИТЕЉУ, ПА СВИ ЗАЈЕДНО ДА САТРЕМО ЂАВОЛА!
Бог Вас благословио! Васпитавајте децу како су наши стари васпитавали своју... Доказе имате: Тесла, Владика Николај... Списак је велики!
О родитељу, да ли волиш децу своју?
ОдговориИзбришиАко их храниш само телесно, онда их не волиш. Ако им остављаш богатство и мираз, онда их не волиш.
Ти кажеш: али ја волим моју децу.
Може бити, али их лудо волиш. И у крајњој линији ниси им пријатељ него непријатељ. Онај родитељ истински воли своју децу, који своју децу духовно исхрани. То јест, ко бесмртном храном исхрани у детету оно што је у телу за бесмртност одређено, душу.
Смртно се храни смртним, а бесмртно бесмртним.
Тело се храни травом и земљом, а душа се храни Богом.
Благо родитељу који ово зна и чини!
Благо деци, који имају далековидност и разумног родитеља који их храни бесмртним хлебом!
А тај хлеб је сам Христос.
(Свети Владика Николај)