Studen se siri,
ispod sivog neba u februaru,
nedostaju mi tvoje ruke,
gubim se,
lomim se...
Praznina boli
iznutra vristim
a ipak je tako tiho...
slika senke na prozoru,
ono cega nema
zamisljam zatvorenim ocima,
nedostajes mi,
iz dubine duse...
I minuti
su teski bez tebe,
nedostajes mi,
ovde kod mene,
i ako boli, cepa i vuce
u trenu te vidim,
nasmejanog.
Nada Jablan

Нема коментара:
Постави коментар