ŽIVIMO LI U POSLEDNJIM VREMENIMA?

o.Gavrilo
Monah Mojsije Svetogorac

U ova naša teška i burna vremena postoji mala ali moćna grupa ljudi sa određenim metafizičkim potragama. Neki pronalaze Boga kao neophodnost, kao fotelju ili kao splav. Obično ljudi pronalaze ono za čim tragaju i ono šta ih interesuje. Oni ne žele da se smaraju i da se mnogo trude.  Njih zadovaljavaju gruba i laka rješenja. Na ovaj način, ponekad ih religioznost, kao formalna obaveza, iscrpljuje. Ponekad su oni namamljeni od strane beskrupuloznih učitelja koji iskorištavaju njihovu želju za božanskim, nudeći im slobodu, radost, opuštanje i odmor.

U ovoj potrazi postoji jaka demonologija, antihristologija i eshatologija, koje su nažalost utemeljene na lažnoj osnovi. Ekstremizam, određivanje datuma svršetka svijeta, izvještavanje o rođenju antihrista i tako dalje, stvaraju strah i teror u dušama hrišćana, što je nepravilno i nepoželjno. Neki više govore o antihristu nego o Hristu. Njihovo stalno zanimanje postaje tumačenje vremena. Mnogi oni koji su mudri i razboriti su zabrinuti za ljude. Svaka vijest koja potvrđuje njihove sumnje postaje njihova stalna briga. Mi ne smatramo ovu pretjeranu reakciju normalnom.

Ljudi su napustili rat protiv neprirodnih strasti i njegovanje prirodnih vrlina, i po cijeli dan se bave fantazijama, strahovima, sujevjerjem i mogućnostima da je neka magija izvršena nad njima. Oni su zaboravili učenje, molitvu, dobra djela i svjetotajinski život Crkve u njihovoj borbi sa subjektivnim objašnjenjima i teorijama nevjerovanja. Ove teme nas udaljuju od suštine, osnove i od radosti duhovnog života, vodeći ljude u tamni demonski lavirint.

Govoreći ovo, mi ne želimo da kažemo da se ništa ne dešava. Mi ne govorimo u korist nezdrave ugodnosti ili ljenosti ili obmanutosti ili nezainteresovanosti. Sasvim sigurno postoji potreba da se probudimo, da ustanemo, da pokažemo hrabrost i otpor prema svemu onom što nije sveto, što je neistina i neiskrenost. Sloboda svakog ljudskog bića je veoma važna, i uvijek i svuda treba da se brani, na svaki način. Sva naša pažnja treba da se usmjeri na ono što je suštinsko, životno i istinsko u svojoj osnovi. Nažalost, mnogi ljudi se plaše da prigrle istinu, da sagledaju svoju unutrašnju golotinju. Zato oni žele da se bave onim što im donosi ličnu korist.

Ljudi su danas zabrinuti da možda neće koristiti svoje kašike i viljuške jer možda neće imati šta da jedu. Oni sakupljaju hranu za teške dane koji predstoje. Čak i bez datuma kraja? Sa kakvom radošću će oni jesti kada njihova bližnja braća umiru od gladi? Zar nas Hristos nije naučio "Oče naš"? Zar ne kaže "daj nam danas"? Drugim riječima, zar i hrišćane brine šta će samo jesti? Važno je da pažljivo sagledamo gdje ide borbenost naših hrišćana. Ne dajte ovim ironičnim posmatračima koji se Boga ne boje, a koji su se namnožili u posljednje vrijeme, priliku za podsmijeh.

Nama se sudi na osnovu naših izbora. Mi imamo odgovornost prema našim izborima. Postoji neophodna potreba za učenjem, znanjem, iskustvom, prosvjetljenjem i savjetima. Dozvolite mi da još jednom ponovim. Svi mi trebamo iskreno pokajanje, zdravu promjenu, promjenu uma, novi način života, novu kulturu, drugi put, drugačiji cilj, viši cilj, značenje životu. Čestitost, ispravnost i iskrenost se mogu vratiti na ovo bijedno mjesto.

Ako nas novi pasoši, o kojima se dosta raspravljalo, lišavaju naših sloboda, onda naravno ne trebamo da ih uzimamo, poštujući odluku Crkve. Ali nikad ne trebamo živjeti u sumnji, maštarijama, pretjerivanjima, fanatizmu, ektremizmu i fikcijama. Strah, teror, panika i pobuna protiv svega nisu pravilan način duhovnog života.

Da li živimo u posljednjim vremenima? Da li dolaze znaci tih vremena? Da li je antihrist odredio svoj pečat? Da li se bliži svršetak svijeta? I da li će biti u skladu sa voljom Božijom. Sveti Siluan je rekao: "Čak i da se nebo i zemlja spoje, ja se bojati neću". Gospod će dati vjernima neustrašivost, smirenost, nadu, optimizam i radost. Poraz, potištenost, pesimizam i nered nikad nisu pripadali hrišćanima.

Neka proslavljeni svetitelji i sveta Tri Jerarha prosvijetle nas i naše oštroumlje.

 

 

Izvor: Manastir Lepavina